Kratak opis

Sociologija je uspješno objasnila brojne makroskopske fenomene društva: strukturalne fenomene kao što su nejednakost školskih šansi, opstojnost magijskih vjerovanja, američka religijska iznimnost, francuska iznimnost „moći ulice“ ili tendencija demokracija i posebno francuske demokracije prema oligarhiji; tendencijske fenomene kao što su sekularizacija religijskih vjerovanja, progresivni nestanak moralnih tabua ili uspostava kulta ljudskih prava; konjunkturne fenomene kao što je raspad i slom sovjetskog imperija izazvan „ratom zvijezda“.

Product Description

Napisavši prije šezdeset pet godina jednu od po neobičnosti znakovitih ‘malih’ knjiga ovoga stoljeća, Wilhelm je Reich u mnogome predodredio i svoj (biobibliografijski jasno ustanovljiv) usud. Premda je riječ o knjižuljku koji posve jasno i osviješteno,

a opet neposredno reagira na veliki šok čitave evropske ljevice (i ne samo ljevice) – nacističko preuzimanje vlasti u Njemačkoj – u igri su ne samo povijesne nego i teorijske paradigme.

Reichu je, naime, do političkoga (točnije: komunističko-političkoga) angažmana psihoanalize, ali i do povratnoga djelovanja toga angažmana na ustroj same teorije.

Zbog toga će se, gotovo zakonomjerno, dogoditi da ga i jedni i drugi (i komunisti i psihoanalitici) početkom tridesetih istjeraju ‘iz svojih redova’.

Sama je knjiga tako doživjela onu vrst uspjeha (iskazanoga brojnim pretiscima i prijevodima, ali i autorovom preradom) koja kontekstu daje neprijeporno prvenstvo pred tekstom samim.

Riječ je, po intenciji autorova originala, ponajprije o: a) neposrednoj reakciji na Hitlerovo zauzimanje vlasti – knjiga je objavljena (u vrijeme u kojemu tehnologija,

a posebice ona koja je netom pristiglim emigrantima mogla biti na raspolaganju, bitno zaostajala za onime što danas rabe čak i posve nevažne alternativne skupine)

svega nekoliko mjeseci nakon ‘teškoga poraza’ njemačke radničke klase; b) pokušaju da se – još jednom, nakon brojnih polemika u godinama koje prethode objavljivanju knjige –

demonstrira superiornost ‘materijalistički interpretirane psihoanalize’ nad svim drugim pristupima društvenome zbivanju; c) da se kroz prve dvije,

posve očite, tekstualne razine provuče ona, trenutno tek treća, koja će (posebice u narednim godinama, dapače desetljećima) postati bitnom odrednicom Reichova političkoga

i terapeutskog, teorijskoga i pravnog angažmana ‘Sexpol’ orijentacija. Reichovim vlastitim riječima – koje sa njegova stajališta nadilaze čak i tako povijesno presudan povod kao što je Hitlerov dolazak na vlast – ‘nepolitički je čovjek apsorbiran seksualnim konfliktima.

Htjeti ga pridobiti isključivanjem seksualnosti kao što se to do sada činilo, nije samo beznadno nego i najsigurnije sredstvo da ga izručimo političkoj reakciji koja sjajno

iskorišćuje posljedice njegovog seksualno-socijalnog položaja. Tu po jednostavno računu postoji samo drugi put, politiziranje njegovog prirodnog seksualnog života’.