Neki drugi životi

Neki drugi životi

Naslov koji bi u doslovnom prijevodu glasio “o životima drukčijim od mojega”, priča o životima drugih. O životima koji samom pripovjedaču ostaju na stanovit način nedohvatni, baš zato što su drugačiji i on u njima ne pronalazi sličnosti sa svojim životom. Igrom slučaja on postaje svjedokom dviju drugačijih životnih priča prepunih patnje. Jedna je obilježena smrću djeteta i roditeljskim žalovanjem, u drugoj mlada žena umire ostavljajući za sobom obitelj.

Ta temeljna distanca između pripovjedača koji nikako da doista počne živjeti vlastiti život prihvaćajući ga, i likova koji su “prisiljeni” živjeti svoje živote, stvara posebnu napetost u samom pripovijedanju.

“Neki drugi životi” prepoznaju se kao izrazito literarna ali ne tipična romaneskna struktura – nelinearna, ispresijecana skokovima u kronologiji zbivanja. U kojoj glavne “konce u rukama” dakako drži sam pripovjedač u prvome licu. Posebnost Carrèreova rukopisa je i u isprepletenom pripovijedanju kojim se pripovjedač distancira od vlastitih likova i koncentrira na sam proces gradnje priče.

Postmodernistički pripovjedni postupci i esejistički komentari ne čine tekst hermetičnim; štoviše, Carrère ovu priču situira u suvremeni realitet. Pa scenografiju “Nekih drugih života” čine Šri Lanka poharana tsunamijem i interijer onkološke bolnice. Neki su kritičari ovaj roman nazvali grobom: grobom naših najmilijih. Grobom onoga što smo voljeli i onoga u što smo vjerovali – života.