OTOČNE PRIČE

Otočne priče mogle bi jednako tako biti i otočne veze, ljubavi, zgode, intrige, tajne, šale, mućke, kartuline ili štorije. Za dobar PR mogu biti i (PR)otočne! Nadahnute su nekim stvarnim životnim situacijama i osobama s naših otoka, a u namjeri da ostave jedan mali “trag u beskraju“. Ostalo je izmišljeno.

Autorica

Priče koje nam u ovom svesku nudi Vlasta Marušić prije svega su životne, živahne, vedre i otvorene višeslojnu doživljaju i interpretaciji.
Autorica rabi iskričav, ali jednostavan rječnik, bez velike potrebe da se svidi na prvu. Ona priči svjesno oduzima zadnju namjeru,
ne kanalizira ju da bi nas zadivila, zaprepastila ili „preveslala“. Ne, ona pušta priči da svojim vlastitim ritmom zamiriše po otoku.
Anton Šuljić Boškinac

Čitatelj koji uzme knjigu u ruke i putuje od priče do priče, prije ili kasnije, u nekoj od njih prepoznat će svoje ogledalo, ali će se u njemu vidjeti lijep, simpatičan i drag,
bez obzira na sitne ljudske nedostatke. Danas, u svijetu koji postaje sve zahtjevniji, a ponekad i tvrd,
pogled vedrine, koji autorica unosi u knjigu, potrebniji nam je nego ikad prije.
Dr. Eva Škobalj

A da ne govorimo o divnom zvuku jezika i narječja koji zvoni i zuji i pjeva u ovim pričama poput zvučne kulise zavičaja koji putuje kroz vrijeme kao galeb od kamenih valova.
Lijepa je ovo i dobra i ljupka lepeza pripovijesti, koja ostavlja spomenuti “trag u beskraju” iz zvonke balade, svojom željom da zagrli otok ljubavlju, kao što je on, odavno, zagrlio autoricu ovih priča, a ona onda i nas, bacivši nam, nježno ali odlučno, u naručje ovu knjigu.
Maja Kušenić Gjerek