Portret umjetnika u mladosti

Zašto nas ta nadosobna, izvanredno pažljivo oblikovana, ali ne senzacionalna povijest – jer unatoč svemu jest povijest. – ipak dira i doimlje nas se?

Portret umjetnika u mladosti historija je jedne mladenačke pobune, otimanja jedne originalne ličnosti iz sredine koja ga je rodila. I koja traži konformizam. Taj Bildungsroman o formiranju jednog mladog umjetnika spremnog da zakorači u svijet. Da se po milijunti put, kako sam kaže “suočim sa stvarnošću iskustva. I da u kovačnici svoje duše iskujem još neostvarenu savjest svoga naroda”. To je u svom općem vidu roman svake mladenačke pobune.

Ali kako to, kad je namjera piščeva bila suprotna: kad je težio da svom svojom jezičkom promišljenošću strogo individualizira svoj predmet?

Upravo time, rekli bismo po Stephenovoj teoriji, što je nastojao da svoj predmet sagleda cjelovito, u potpunosti. Da ga pojmi u njegovom unutrašnjem sukobu. – kao “kompleks, mnogostruk, djeljiv, odvojiv, sastavljen od svojih dijelova, rezultat svojih dijelova i njihov zbroj”.