Sutra je novi dan : Sjećanja dječaka ratnika

U djelu “Sutra je novi dan”, Ishmael Beah, danas 26-godišnjak, priča nam moćnu priču. U dobi od dvanaest godina jurišao je u napadima na pobunjenike te tumarao zemljom koja je bila gotovo neprepoznatljiva nakon svog tog nasilja.

Kada je imao trinaest godina, u svoje ga je redove regrutirala državna vojska, a Beah je, u srcu nježan dječak, otkrio da je sposoban za strašne zločine. Kad je imao šesnaest godina, iz borbe ga je izvukao UNICEF. Zahvaljujući pomoći djelatnika i rehabilitacijskog centra, naučio je ponovno zadobiti svoju ljudskost, a naposljetku i ozdraviti.

Moji su prijatelji iz srednje škole posumnjali da im nisam ispričao cijelu priču o svojem životu. „Zašto si otišao iz Sijera Leonea?” „Zato što je ondje rat.” „Jesi li bio svjedok sukoba?” „Kao i svi u zemlji.”
„Hoćeš reći da si vidio ljude kako trče uokolo s puškama i pucaju jedni na druge?” „Da, cijelo vrijeme.” „Cool.”
Lagano se nasmiješim.
„Moraš nam jednom pričati o tome.”
„Da, jednom.”

Današnje ratove vode djeca, traumatizirana, pod utjecajem droga i s AK-47 u rukama. Djeca su postala vojnici bez prava na izbor. Procjenjuje se da u više od pedeset žestokih sukoba koji se vode diljem svijeta sudjeluje oko 300 000 djece vojnika. Ishmael Beah nekoć je bio jedan od njih.

Kako izgleda rat promatran očima djeteta vojnika? Kako jedno dijete postane ubojica? Kako to prestane biti? Novinari su pisali o djeci vojnicima, a književnici su se trudili stvoriti predodžbu o njihovim životima. Ali je rijetkost pronaći nekoga tko je prošao kroz taj pakao i preživio te od njega u prvom licu čuti tu priču.

O autoru

Ishmael Beah rođen je u Sijera Leoneu 1980. Preselio se u Sjedinjene Američke Države 1998. i zadnje dvije godine srednje škole završio u Međunarodnoj školi Ujedinjenih naroda u New Yorku. Diplomirao je na Oberlin Collegeu 2004. kao prvostupnik političkih znanosti. Član je Savjetničkog odbora za dječja prava organizacije Human Rights Watch te je govorio u Ujedinjenim narodima. Te Vijeću za vanjske odnose i u Centru za prijetnje i opasnosti u nastajanju (CETO) Laboratorija za ratovanje Marinskog korpusa. Radovi su mu objavljeni u časopisima VespertinePress i LIT. Živi u New York Cityju.