Bijeli jelen

Poznata Nazorova pripovijest u skraćenoj je verziji, prilagođena nižem školskom uzrastu, kojem je i namijenjena u školskoj lektiri. Bajka je iznimne ljepote i iskrenih osjećaja ljubavi. Započinje ovim riječima: „Zvala se Anka i bilo joj šest godina. Bila je malena kao da su joj tek četiri godine, žuta kao vosak, mršava kao pile. Njezino je odijelo bilo uvijek razdrapano, lakti goli, noge bose. To bijedno siroče nije znalo za oca i za majku. Roditelji su joj bili težaci. Umriješe dok Anka još bijaše u povojima…“ Zatim je ta mala djevojčica, koja je bila čuvarica gusaka, pronašla ranjenu košutu u šumi. A košuta je progovorila. I tu počinje bajka, a kroz bajku se kao biserje prosula istina o životu i ljudima. Slikar Josip Generalić dao joj je svojim ilustracijama poseban čar.

KRITIKA O DJELU:

Bijeli jelen bajka je koja poziva na čudesan izlet u šumu (…) Nazor nas upućuje kako čovjek boraveći u prirodi, razumije tu prirodu, a udaljen od nje prestaje ju razumjeti, gubi osjećaj za svijet životinja i biljaka (…) U svim svojim bajkama Nazor maštovito traga za životnom istinom, ljepotom, dobrotom i smislom života. (DUBRAVKA TEŽAK)

Njegov je izraz jasan, izdiferenciran, prilagođen radnji, pun, izvanredno slikovit. (MILAN CRNKOVIĆ)