Dnevnik Anne Frank

Dnevnik Anne Frank najpoznatiji je antiratni zapis. U isto vrijeme je i simbol i dokument. Simbol je masovnog uništenja Židova od strane nacističkih zločinaca, a dokument životnog svjetonazora jedne posebno nadarene mlade spisateljice.

Anne Frank vodila je dnevnik od 12. lipnja 1942. do 1. kolovoza 1944. godine. Do proljeća 1944. pisala je pisma samo za sebe, a zatim je čula na radiju London nizozemskog ministra obrazovanja u progonstvu kako govori da se nakon rata mora sakupiti i objaviti sve o patnjama nizozemskog naroda za vrijeme njemačke okupacije. Kao na primjer, među ostalim, naveo je i dnevnike. Ana Frank je pod dojmom tog govora odlučila objaviti knjigu nakon rata, a dnevnik joj je trebao poslužiti kao temelj njenom nastajanju.

Nažalost kraj rata Anne nije doživjela. Umrla je od tifusa u njemačkom koncentracijskom logoru. Jedini preživjeli član obitelji je njen otac koji je nakon završetka rata dnevnik i još neke uspomene dobio od svoje prijateljice Miep Gies koja ih je prikupila nakon nacističke racije u Nizozemskoj. Potresen i dirnut zapisima iz dnevnika odlučio ga je objaviti.

Dnevnik Anne Frank preveden je na više od 65 jezika. Po njemu su rađene kazališne predstave, snimljen je film, a kuća obitelji Frank u Amsterdamu pretvorena je u muzej.