Nebo su prekrili galebovi

Nebo su prekrili galebovi

Nebo su prekriti galebovi (štafeta priča osviještenog komunalca), prvi roman Zorana Tomića svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzažima Velegradeca i okolice slijedeći njegove stanovnike – brbljave klošare, kurve u zrelim godinama, bešćutne političare, neshvaćene homoseksualce, studente, depresivne uredske , službenice, smetlare… – i njihove priče. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve više odmiče, ispisivat će sve jasniji tlocrt i portret Grada. Priče će se usložnjavati a naizgledne slučajnosti ukidati, epizode serijalizirati. Dok ne sine jedinstvena, iznenađujuća “milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom”.

Velegradečku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoč stalnom krčkanju i previranju ne događa sinergija, teško da je moguće dati drugačije negoli je to učinio Zoran Tomić. Stilski i tonom heterogeno – jer u metropolitanskoj babilonijadi narječja i jezika prisutne su i tužne i sretne sudbine – u konačnoj izvedbi – hrabro i uspješno.

Nebo su prekrili galebovi je roman ulica i njihovih profesionalaca. Roman u kojemu se istraga i mašta skladno dopunjuju. Čitanje ovog romana je
lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure. Opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini – iznenađenje s “mirisom” ekološkog univerzalizma.