Okovano srce

Okovano srce

Nježna i talentirana djevojčica bila je uvjerena da će joj muškarac u kojeg se zaljubila pomoći da pobjegne od traumatičnog djetinjstva pored nasilnog oca i susjeda pedofila.

U početku u svom idolu nalazi oslonac, zahvalna što je izabrao baš nju, da bi nakon početne zaljubljenosti shvatila da je se njegova ljubomora pretvorila u uhođenje, a izrazi ljubavi u udarce i poniženja …

Ustao je kao hipnotiziran i krenuo je prema njoj. Uhvatio ju je za ruke. Kad je ustala, zagrlio ju je. Neko je vrijeme samo tako stajao. Bože, silno mu je nedostajala, toliko jako da sve prošle mjesece kao da nije ni živio.

Nije mogao razmišljati. Ništa mu nije bilo važno, ni taj trenutak, ni prošlost ni budućnost, ništa osim činjenice da je ona pored njega, da je na mjestu koje je samo nju čekalo.

Odmaknuo se i spustio je usne na njezine. Zajecala je od strasti koja ju je obuzela. Poznavao je njezino tijelo, svaku njegovu reakciju. Željela ga je onoliko koliko i on nju. Morao je ugasiti plamen koji je mjesecima tinjao u njemu.

Nitko osim nje to nije mogao učiniti. Samo je ona mogla izazvati to ludilo u njemu, tijelo mu pretvoriti u vulkan, zamutiti um i samo uz nju je izgarao od sreće. – Budi moja. – Joško je prošaputao pod naletom strasti. – Samo moja. – posesivnost je govorila iz njegove nutrine. Više u romanu Okovano srce.