Digitalni ugljik

Digitalni ugljik

Kao i svi dobri znanstveno-fantastični romani, “Digitalni ugljik” Richarda Morgana amalgam je niza ekstrapolacija od kojih je najvažnija mogućnost da se identitet osobe digitalnim putem destilira u kompleksan, ali čitak podatkovni zapis.

Ili još jednostavnijim rječnikom – sve ono što nas čini individuom može se snimiti, pohraniti, ponovno pročitati i upisati u kapsulu koju svaki čovjek dvadeset šestog stoljeća nosi usađenu u donji dio lubanje, što je prilično jednako pojmu besmrtnosti. Barem za bogate koji mogu klonirati svoja tijela ili ku­piti neku bolju verziju od one koju trenutačno nose. Ujedinjeni narodi vladaju novim kolonijama putem posebno obučenih jedinica, ­takozvanih “Poslanika” – ratnika čije ličnosti ne smeta ni često mijenjanje tijela ni povremena smrt. Takvi odredi provode ponekad dvojbenu politiku majčice Zemlje.

Takeshi Kovacs je Poslanik-dezerter, koji zaleđene svijesti trenutno izdržava kaznu zbog počinjene pljačke. Cijenu preostalih 117 godina zatvora otkupio je milijarder Lawrence Bancroft ne bi li riješio misterij vlastita samoubojstva. Nakon što je oživljen u novom tijelu. S posljednjom pohranjenom verzijom svoje ličnosti ustanovio je da mu nedostaje 48 sati sjećanja. Što se dogodilo u tih 48 sati da je jednog od najmoćnijih ljudi na Zemlji natjeralo da sebi oduzme život – to treba otkriti Takeshi Kovacs, useljen u tijelo policajca osuđenog zbog korupcije. Ako uspije preživjeti istragu i otkriti istinu, Takeshi će biti pomilovan, a ako ne, natrag na led.

Svijet budućnosti u “Digitalnom ugljiku” Richarda Morgana okrutna je ekstrapolacija globalizacije. Ali u osnovi to je klasičan noir krimić. Činjenica da je prava za film otkupio producent Matrixa. Te da je knjiga osvojila nagradu Philip K. Dick, uvjerit će vas da se ovdje radi o iznimno originalnom prvijencu.