Škola pisanja

Škola pisanja

Knjiga Škola pisanja Pavla Pavličića otvara brojna pitanja o književnosti, našem odnosu prema njoj i filozofiji vremena u kojem živimo. Prvi put objavljena godinu dana poslije Nevidljivog pisma, a godinu prije Diksilenda predstavlja i dio svojevrsne trilogije.

Polaznici škole kreativnog pisanja – u proljeće, u gradiću toliko nalik autorovu rodnom gradu – pronalaze stroj za pisanje priča. Tko je izumitelj stroja, u kakvom je on odnosu s voditeljicom radionice, profesoricom književnosti, koje su sve mogućnosti ugrađene u program stroja, je li on opasan i za koga…. Samo su neka pitanja koja čitatelja drže u napetosti.

Priča svoj vrhunac postiže u trenutku kada polaznici škole počinju shvaćati da stroj od svega može napraviti priču, točnije da on sve kao priču i shvaća. Ubace li tekst kazališnog plakata, stroj i njega počinje shvaćati kao priču, što znači da je on papiga, da ne razumije što radi. On i ono što je već napisano i u hrvatskoj književnosti vrednovano kao kanonsko, može učiniti boljim. Na ispitu su i August Šenoa, i Marin Držić, i Ivan Gundulić, i Miroslav Krleža.

Bilješka o autoru romana Škola pisanja:

Pavao Pavličić rođen je 16. kolovoza 1946. godine u Vukovaru gdje je završio osnovnu i srednju školu. Nakon toga uputio se u Zagreb kako bi započeo studij na Filozofskom fakultetu, gdje je 1969. godine diplomirao komparativnu književnost i talijanski jezik. Doktorirao je 1974. godine tezom iz područja metrike. Svoju karijeru kao jedan od najpoznatijih književnika malo novije generacije započeo je kao novelist kada je objavio velik broj pripovijetki gdje možemo ubrojiti njih nekoliko, a to su: “Vilinski vatrogasci”, “Dobri duh Zagreba”, “Slobodni pad”, “Vodič po Vukovaru”, “Prolazna soba”. Naravno tu je još veliki broj pripovijetki koje nismo sve naveli, ali možete zamisliti kako je riječ o bogatom stvaranju i prije svega naslijeđu.