Tin – ilustrirana biografija Tina Ujevića

Tin Ujević (1891. – 1955.) bio je pjesnik i patnik, boem i erudit.
Nemirna duha lutao je domovinom i svijetom, od rodnog Vrgorca, preko Imotskog, Splita i Brača, do Zagreba, Beograda, Sarajeva i Pariza, pri čemu su mu knjižnice i kavane bile najčešće utočišta.
Mladenački politički aktivizam ubrzo je odbacio povlačenjem u sebe, predavši se najveći dio života lutanju i pisanju.
Iako nije imao formalno akademsko obrazovanje, bio je jedan od najvećih hrvatskih književnih erudita.

Danas je najpoznatiji po svojim pjesama,
pogotovo onima iz prvih dviju zbirki Lelek sebra i Kolajna,
no antologijske pjesme nalaze se i u preostalim trima zbirkama koje je za života objavio, Auto na korzu,
Ojađeno zvono i Žedan kamen na studencu, dok su neke ostale rasute po časopisima ili u rukopisima.
U antologiju hrvatske književnosti svakako bi trebalo uvrstiti i neke njegove prozne autobiografske i slične zapise i eseje, a pisao je i kritike, polemike, putopise i publicističke članke. Zapažen je i njegov obiman prevodilački rad s više jezika.

Tin Ujević jedan je od najvažnijih hrvatskih pisaca te jedan od najvećih hrvatskih književnih boema i erudita.