TOZUKI

Još jedna od znamenitih opsežnih povijesnih romansi Marije Jurić Zagorke, “Jadranka” je smještena u sredinu 19. stoljeća, u doba Bachova apsolutizma, političko nevrijeme koje je zagovaralo germanizaciju i centralizaciju u Habsburškoj Monarhiji.

U Hrvatskoj se uvodi njemački jezik u škole i urede, zatiru se hrvatski jezik i nacionalni simboli, raspušta se Hrvatski sabor, a kao jamstvo provođenja apsolutističkih nastojanja Bečkoga dvora uvodi se novo sredstvo prisile – žandarmerija.
U takvu ozračju, u kakvo smješta svoje junake, Zagorka još jednom nalazi priliku za isticanje nacionalnih osjećaja, ali i iznošenje slobodoumnih stavova o ženskoj samostalnosti i integritetu. Lijepa i ponosna, Jadranka utjelovljuje sve to – usvojena kao siroče i odrasla u hrvatskoj kući u Beču, bez miraza pa stoga bez izgleda za udaju i prosperitet, ona se uzda samo u sebe i svoj rad. Istodobno, nacionalno je osviještena, pa joj najteže pada kad se u pitanje dovede njezino domoljublje.

Zagorka još jednom plete složenu ljubavnu priču prepunu obrata, političkih spletki i urota, koja se čita u jednome dahu. “Jadranka” je, kao i mnogi drugi Zagorkini romani, izlazila u nastavcima, kao novinski feljton, od 1943. pa do 1945., kad je list “Nova Hrvatska” ugašen.

Roman je podijeljen u dva dijela : “Neznano čudo Zagreba” i “Mudrac Pod zidom”. “Jadranka” je posljednji roman u golemom i još ne posve istraženom opusu Marije Jurić Zagorke