U nekoj od mogućih stvarnosti

U nekoj od mogućih stvarnosti

Slađan Lipovec je pjesnik koji riskira – iz pjesme u pjesmu povećava uloge na stolu. I svoj ulog redom stavlja na neobilježen prostor koji nikako ne dobiva u igri – na ideju s kojom se u našim svakodnevnim iskustvima susrećemo samo u negativnom obliku: na slobodu. Njegove pjesme tematiziraju one sfere društvenih i privatnih iskustava koje profesionalci – koji idu na sigurno – izbjegavaju: socijalnu problematiku, zaboravljene provincijalne prostore, urbanu prirodu, svakodnevno doživljavanje emotivnog kompleksa koji se zove ljubav. (István Ladányi)

Jedna od mogućih interpretacija kvantne mehanike govori o tome da u svakom trenutku postoji velik, možda čak i beskrajan broj svemira i sve što nam se moglo dogoditi u prošlosti, a nije, dogodilo se u ostalim svemirima. Zbirka suptilno provlači temu postojanja drugih stvarnosti, ali i stvarnosti svojstvene za svaki od tih svemira. Stvarnost intelektualnog rada i angažmana samo ako ima kruha. Stvarnost odrastanja i života u malom mjestu. Le Corbusierovu stvarnost velikih gradova. Stvarnost obiteljskog života koji živopisnošću podsjeća na fotografije obitelji Jana Saudeka. Sve moguće stvarnosti su ipak samo ljudske stvarnosti. U jednom svemiru smo prosjaci, a u nekom drugom oni koji daruju kunu.

(dr. sc. Davor Horvatić)

U svojevrsnom pesničkom “fotografisanju” stvarnosti, Slađan Lipovec precizno registruje stanja i situacije modernog čoveka kome proces nezaustavljive globalizacije nameće nova pravila življenja sve više mu ograničavajući slobodu. “Izbezumljen od ljubaznosti” na svakodnevnom poslu u nekoj od visokih i neprovidnih staklenih zgrada, užasnut svetom isprazne i bučno nadiruće celebrity i reality show estetike, pesnik kao da postavlja pitanje: kako se spasiti? Kako se vratiti suštini dok ne bude prekasno? Kao jedan od mogućih odgovora Lipovec nudi povratak selu i prirodi.

U nepretencioznim zapisima kojima popunjava svoj intimni dnevnik on grad i nove društvene vrednosti tretira kao prostore neslobode, dok prirodu, seoski život i porodicu posmatra kao mesta zaklona i izbavljenja. Ovakva binarna struktura teksta jeste ujedno i binarna struktura sveta kakvog ga pesnik vidi. Lipovec svesno čini korak nazad pred svetom koji se nezaustavljivo menja i dehumanizuje i bira povratak na bazične vrednosti egzistencije. U nekoj od mogućih stvarnosti on je načinio svoj izbor. I čini se da je potpuno siguran u njega.

(Zvonko Karanović)