Učim letjeti, a nemam krila

Učim letjeti, a nemam krila

Sjećate li se Ivana Andrića, onoga gimnazijalca koji je dnevničke bilješke Stepenice do neba počeo pisati kako bi profesoru književnosti dokazao svoje literarno umijeće? E pa isti taj Ivan Andrić više nije gimnazijalac. Student je kroatistike i komparativne književnosti, a Učim letjeti, a nemam krila, nastavak Stepenica, nisu dnevničke bilješke, nego pravi pravcati memoari. Ivanova strast prema glazbi napokon je dala prve rezultate – postao je član benda, i ne samo to, Ivan sklada svoje prve autorske pjesme. Tamara je tu negdje (kad je vidi, oni mu se vražji leptiri razlete po cijeloj utrobi…), Lana također (nije to bio neki long kiss goodnight… onako, više poluprijateljski).

Svijet je moj.
Neka me nitko ne zaustavlja!

Don’t stop me now I’m having such a good time.

Ivana Adlešić Pervan autorica je koja izuzetno dobro poznaje preokupacije suvremenih generacija te im na privlačan, humorističan način i bliskim jezikom progovara o brojnim suvremenim i aktualnim temama, pozivajući se na iskustva mladih čitatelja. U tom se nizu tema povremeno potkradaju i neke tabu-teme koje su također sastavni dio odrastanja, ali koje nikako ne dominiraju u priči o jednom posve normalnom tinejdžeru. Takav pomno osmišljeni pristup temama u djelima za mlade pridodaje osjećaju vjerodostojnosti književnoga lika, za kojim mladi čitatelji žudno tragaju u literaturi. Činjenica da je realna autorica također mlada spisateljica koja dobro poznaje popularnu kulturu, dodatno pridonosi osjećaju životnosti romana.