Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci? : O sociolingvistici animiranih filmova

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci? : O sociolingvistici animiranih filmova

Ova knjiga prva u Hrvatskoj obrađuje temu koja u svijetu poodavna zaokuplja javnost, sociolingvistiku i politiku. Sinkronizaciju animiranih filmova na dijalekte i slengove umjesto isključivo na standardni jezik. Kina je takve sinkronizacije zabranila, Iran ih potiče, Québec se uzbunio kada je jedan sivac progovorio pariškim slengom, Talijanima je dodijao napuljski i vraćaju se standardu, Španjolska jezičnu raznolikost izvornika svodi na minimum, a Irska dodaje dijalekte i gdje ih izvorno nema…

Neki se razlika boje, drugi im se raduju, treći u njima vide izvor manipulacije. Na globalnoj se razini pojavio moćan akter jezične politike. Sili govornike da se suoče sa sociokulturnim i političkim okvirom svake komunikacije i s tuđom predodžbom svojega govora.

Otkad su i hrvatski distributeri uveli takvu praksu. Novine i posebno internetski forumi puni su tvrdnji da se neki govori zapostavljaju, drugi nameću, treći planski dodjeljuju negativcima, a četvrti pozitivcima…

Pišući duhovito i provokativno, Ivo Žanić objašnjava kako to da američka vjeverica škotskog porijekla govori dubrovački. A dobroćudni zeleni div rabi i kaj i lipo, što gledatelj ima na umu kad ga živcira ubijanje vokativa, aeeeekanje i gutanje samoglasnika, kako Zagreb i Split vide sebe, jedan drugog i ostale. A kako ostali njih, zašto u sinkronizacijama nema Rijeke i Osijeka. Slavonskih i istarskih govora, što su stvarne značajke nečijega govora, a što njegova percepcija. Te jesu li djeca zaista zbunjena kad s ekrana čuju izraze iz drugih krajeva.

I pitanje svih pitanja: Zašto jedan veseli magarac govori kao osel umjesto kao tovar i je li na djelu urota ili slučajnost?

Filmske sinkronizacije nisu autonoman jezični svijet. One su odraz odnosa u društvu, regionalnih stereotipova, raspodjele ekonomske, političke i simbolične moći, hijerarhije prestižnih i žigosanih varijeteta… One i u Hrvatskoj pokazuju koliko gledatelji poznaju druge, sebe i jezičnu stvarnost svoje zemlje.

O autoru

Ivo Žanić (Split, 1954) redoviti je profesor kolegija iz sociolingvistike i medijskog jezika na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Autor je niza knjiga, rasprava i eseja iz tih i srodnih antropološko-kulturoloških disciplina. Kako je prethodno desetak godina radio u novinstvu, pa dvije u izdavaštvu, te desetak kao slobodni pisac, istraživač i urednik, to nema posla vezana uz govorenu, pisanu, tiskanu, odsad i uglazbljenu riječ koji u nekoj funkciji i u nekom žanru nije obavljao.